Close

Kaleidoskop moga grada, 14. jun 2012.

Nina je liričar, mekog i nježnog štimunga, i posjeduje osebujni „svežanj“ šarma koji uvijek ima svoj eho. Ona vraća dostojanstvo stanovitim emocijama koje, ona nam to poka-zuje, nijesu sasvim iščezle u današanjem svijetu, ali kao da su se stidljivo prikrile. U tvrđave naše osamljenosti ulaze specifično njene boje i šagalovski nahereni oblici, da bi nam pričali priče o jutrima i suncu, noćima i svitanju, ljetu i nebu, cirkusu i radosti. Ono što želi da nam kaže, Nina nam i saopštava, jednostavno i zanimljivo, a nadasve čisto, iskreno, pjevno. Nina je tražila i pronašla svoj način. To je razdragano, ljupko slikarstvo, koje zrači optimizmom, koje oku pruža radost, i koje je demonstracija Nininog zanatskog umijeća.Na ovim slikama otvara se veliki prostor za igru, baš ljupkoga, koje je u današnjem svijetu, toj “pustinji što raste“, rijetko prisutna estetska kategorija.Umjetničko djelo je živi organizam, ono se mijenja, jer njegovo značenje zavisi u prvom redu od sposobnosti gledaoca da ga prihvati. Slikajući, Nina traži svoj grad, svodeći jednu temu na jednostavan lirski sadržaj, u kojem gledalac lako prepoznaje vlastito utočište.

Smilja Vukićević, profesor filosofije

Slični postovi