Close

Koračanje kroz maštu

Slikarka Nina Vukčević nedavno se predstavila podgoričkoj publici novom postavkom u renomiranoj Galeriji Pizana. Na izložbi pod nazivom Igra Nina Vukčević predstavila je slike i crteže. Nina Vukčević rođena je 1976. godine u Baru, a diplomirala je 2003. na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je i magistrirala 2010. godine na slikarskom odsjeku, u klasi profesora Branislava Sekulića. Predaje likovnu i vizuelnu umjetnost u Gimnaziji Slobodan Škerović. Izlagala je na više samostalnih i kolektivnih izložbi u Podgorici, Kotoru, na Cetinju, kao i u Grčkoj i učesnica je Tradicionalnih izložbi ULUCG-a od 2004. godine.

MONITOR: Na izložbi pod nazivom ,,Igra” predstavili ste nove slike i crteže, kojima nastavljate svoje istraživanje u polju figurativnog i dalje stavljajući fenomen grada u fokus svojih umjetničkih interesovanja. Da li je ova izložba svojevrstan presjek onoga što ste do sada radili?

VUKČEVIĆ: Svoju izložbu Igra ne bih okarakterisala kao presjek dosadašnjeg rada, više bih je objasnila kao zaokret, ili bolje rečeno korak dublje u maštu. Kao neko ko se svih ovih godina, inače kroz svoj rad poigrava sa postojećim i znanim, a u isto vrijeme istražuje nepoznato, izložbom sam htjela u stvari da kažem da vrijeme meni kao umjetniku nije uspjelo ništa da pojasni, već samo da me gurne dublje u proces stvaranja i traženja.

MONITOR: Profesorica filozofije Smilja Vukićević zapisala je da su nebo i gradovi rijetko kad tako poetično plavi kao što su na Vašim platnima. ,,U Hiljadu i jednoj noći i danu njenog Grada, ona roni u dubine plavog, dajući plave neprevaziđenog čulnog kvaliteta i potvrđujući ponovo da plavo nije boja, već misterija” – navodi u tekstu prof. Vukićević. Šta biste nam Vi rekli o Vašoj poetici i o ovoj izložbi?

VUKČEVIĆ: Pa bilo bi možda malo pretenciozno da ja dalje pojašnjavam poetiku čitaocima, naročito jer je profesorica Vukićević to tako lijepo rekla, ali bih možda dodala da je koračanje kroz maštu i istraživanje nepoznatog kroz igru bojama i oblicima u stvari okosnica izložbe.

MONITOR: Kažite nam o činu stvaranja, početnoj ideji, temama koje Vas inspirišu i realizaciji.

VUKČEVIĆ: Početna ideja je već prepoznatljiva tema, nije bilo nikakve druge ideje ni dileme. Bilo je samo bitno vrijeme, koje ću ja posvetiti realizaciji, sve ostalo je spontano i uigrano. Moram napomenuti raznolikost dimenzija radova koja dodatno daje na ljepoti igre.

MONITOR: Godinama ne odstajete od prepoznatljivih tema, ni od ,,modela” – izmaštanih gradskih i morskih pejzaža. I dalje dominiraju razni urbani predjeli. Zašto i dalje na njima nema ljudi?

VUKČEVIĆ: Vrlo često mi postavljaju ovo pitanje, a ja bih odgovorila: ljudima su slike posvećene, na njih se odnose, ljudi ne moraju biti i u njima. Istina, ostajem pri svojim temama, sad već prepoznatljivim publici, a u stvari pokušavam da ocrtam taj neki urbano – betonski život kroz njegovu suštinu i kroz izražaj koji on sakriven iza svih tih oštrih oblika jeste. S obzirom na to da pripadamo generaciji rođenoj u gradu koja je svoj svakodnevni život oblikovala krećući se kroz zgrade, ulice i stepenice, moji osunčani gradovi nisu ništa drugo, do život koji i ja sama poznajem i živim. Malo obojan, ali moj. Naš.

MONITOR: Vašu poetiku ne možemo da vezujemo za neko aktuelno vrijeme. Da li je i za Vas umjetnost svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?

VUKČEVIĆ: Umjetnost se, po mom mišljenju, prepliće sa životom i svakodnevicom i vrlo često izlazi iz iste, što se kroz moj rad i može primijetiti. Ja često svoja maštanja, istraživanja nepoznatog pokušavam da tumačim kroz meni prepoznatljive simbole i znakove. Nikad ne bih rekla da uz umjetnost bježim od svakodnevice, prije bih rekla da je kroz umjetnost potpunije živim.

MONITOR: Kakva je veza između djela i života i koliko umjetnik otkriva sebe kroz radove?

VUKČEVIĆ: U mom slučaju ta veza je neraskidiva. Kada je u pitanju otkrivanje umjetnika, to je uvijek problematičan proces: umjetnik se kroz svoje radove obično u potpunosti izrazi, ali do samog kraja nije sigurno koliko je to njegovo izražavanje jasno onima koji njegovu umjetnost konzumiraju. Kada govorimo o mom radu, bolje pitajte svoje čitaoce.

Miroslav MINIĆ

Slični postovi