Close

Boje su putokaz kroz moje gradove

“Izazov je na jednostavan način publici prenijeti suštinu onoga što želite da im poručite. Kada kao umjetnik uspijete da, koristeći svoju estetiku, pomirite te dvije stvari i probudite radoznalost publike, onda ste napravili dobar posao,” kaže u intervjuu za Dan 27. maja 2020. slikarka Nina Vukčević.

„To je razdragano, ljupko slikarstvo, koje zrači optimizmom, koje oku pruža radost, i koje je demonstracija Nininog zanatskog umijeća. Na ovim slikama otvara se veliki prostor za igru, baš ljupkoga, koje je u današnjem svijetu, toj ‘pustinji što raste, rijetko prisutna estetska kategorija. Umjetničko djelo je živi organizam, ono se mijenja, jer njegovo značenje zavisi u prvom redu od sposobnosti gledaoca da ga prihvati. Slikajući, Nina traži svoj grad, svodeći jednu temu na jednostavan lirski sadržaj, u kojem gledalac lako prepoznaje vlastito utočište”, zapisala je Smilja Vukićević uz jednu samostalnu izložbu slikarke i profesorke likovne umjetnosti mr Nine Vukčević.

Mi bismo, pak, jednostavnije rekli, to je optimizam pred kojim ste nemoćni, koji vas bukvalno razoružava, i vi ne možete a da ne poželite dok posmatrate slike Nine Vukčević, da bar na tren budete dio tog evijeta. Pa nema veze i ako je izmaštan, dobro vam je i ugodno u njemu. A, da je optimizam prikazan na slikama istinski, da ga stvarno posjeduje, Nina Vukčević je pokazala i tokom pandemije.

U susret Međunarodnom danu sunca (3. maj), njenom kako kaže omiljenom prazniku, pokrenula je izazov #slikajdoma, sa ciljem da zajedno sa drugima zajednički oboji vrijeme koje se provodi u zatvorenom prostoru. Na svoj veb sajt postavila je svoj neobojani crtež, i pozvala sve sa likovnim afinitetima da ga preuzmu, obojaju i da svoje radove potom postave na svoje društvene mreže uz haštag #slikajdoma. Najbolji su i nagrađeni.

Kako je protekao Vaš omiljeni Dan sunca, odnosno ko je dobio Vašu sliku na poklon, kojim kriterijumima ste se vodili?

Kada sam pokrenula izaziv povodom Dana sunca, ni slutila nisam u kakav izazov se upuštam. Na stotine radova je pristiglo i postavljeno na društvenim mrežama pod heštegom #SlikajDoma. To je, naravno, samo potvrdilo da je ljudima prijalo da se odmaknu od svakodnevice i približe umjetnosti. Došla sam do zaključka da će biti vrlo teško izabrati najbolji ili najljepši crtež, koji će dobiti i posebnu nagradu. Estetika novih umjetnika bila je različita, raznovrsne su bile i tehnike. Tog dana nisam proglasila pobjednika jer su radovi pristizali do kasno u noć. Posložila sam za sebe jednu malu arhivu svih nominovanih crteža, jer ih je trebalo joše jednom valjano prostudirati. Zadovoljstvo je bilo veće tim što su i uzrast kandidata, tehnike, ideje bile raznovrsne. Na sve ovo je trebalo obratiti pažnju, baš kao i na inovativnost i lični izraz. Za kraj izazova podijelila sam dvije nagrade, za jednog mlađeg i jednog odraslog novog umjetnika. Iako je prvobitno planirana jedna nagrada, i takav je bio koncept izazova, smatrala sam da je jedino pravedno da se nagradi makar dvoje učesnika. Nagradu su dobili Stevan Kuzman i Milena Đukanović.

Na Vašim slikama uvijek oduševljava činjenica da ste zadržali djetinju radost. Kako Vam je to pošlo za rukom, i da li je zato kod Vas boja možda i bitnija od linije?

Ta radost je nešto što je prepoznatljivo i upečatljivo na mojim slikama. Upravo te boje su putokaz kroz gradove u koje želim da „odvedem“ ljubitelje svoje umjetnosti. One su odraz mog divnog, veselog unutrašnjeg svijeta i trudiću se da i ubuduće zadržim taj pečat. Crtam i slikam urbani život kroz njegovu suštinu, ali pod okriljem svih tih oblika skriva se mnogo toga. Linija stvara vizuelni put, ona omogućava da se oko kreće u okviru slike. Stoga je važan tok i putanja linije. Međutim, obična linija nema boju za popunjavanje. A boja je za mene fenomen, u svim svojim varijantama intenziteta i tonova. Vjerujem da je u relativno jednoličnoj sredini bilo bitno za moje radove da otkriju bogatu raznolikost boja.

Često znam da kažem mojim učenicima da je naučno dokazano da boje utiču na čovjeka, kako psihološki tako i fiziološki, one utiču na organizam čovjeka i stvaraju kod njega asocijacije. Za mene je motiv radosti, grada ili sunca samo izgovor. Ako uspijem da slika ima svoj intenzitet, da pulsira, da je životna, onda sam zadovoljna.

Da nije bilo ove pandemije što biste radili, da li biste negdje u skorije vrijeme izlagali?

Upravo ovo vrijeme pandemije i života u izolaciji, nametnulo mi je mnogo obaveza i u profesionalnom i u privatnom životu. Vjerovatno smo i svi mi, svjesno ili nesvjesno, promijenili pristup nekim obavezama i prepoznali neke nove prioritete. Iako su bile u planu dvije moje izložbe, još ne znam šta će se desiti kada sve ovo prođe. To u svakom slučaju ne utiče na tempo mog rada, a ni na inspiraciju od koje sve potiče. Imam tu sreću da sam svaki dan u ateljeu. Ne slikam punom parom, ali prilično puno radim. To je ta stvaralačka potreba u čovjeku. Znate, slikam cijeli život i kad bih prestala, praznina bi bila velika.

Grad je Vaša tema. Da li Vam je bilo neobično vidjeti puste ulice, ili naprotiv, smatrate da je i gradu trebao odmor od nas? Da li nas je priroda podsjetila da je još uvijek jača i od nas i od grada…?

Sigurno je da nas je priroda podsjetila na svoju moć. Nadam se da će to mnogi ljudi shvatiti kao upečatljivu opomenu i promijeniti odnos prema okruženju. Gradovi su pokazali neke nove dimenzije, pošteđeni gradske buke i gužve.

Ipak, moj kolorit i svakodnevni osunčani motivi ostali su isti, jer to su gradovi kakve ja vidim i u kojima se krećem i kao umjetnik i kao ličnost.

Bavite se i primijenjenom umjetnošću plakatom. Koliko je to izazovnije, možda, u odnosu na sliku, jer tu ipak trebate ukalupiti svoju kreativnost?

Plakat bi trebalo da predstavlja sažetu misao i poruku. To donekle može i da ograniči umjetničku slobodu. Sa druge strane, izazov je na jednostavan način publici prenijeti suštinu onoga što želite da im poručite. Kada kao umjetnik uspijete da, koristeći svoju estetiku, pomirite te dvije stvari i probudite radoznalost publike, onda ste napravili dobar posao.

Inače ste aktivni na društvenim mrežama. Što Vas je proteklih dana (mjeseci) pogotovo nerviralo na njima, a što Vas je obradovalo?

Obradovali su me originalnost i angažovanost kolega umjetnika, koji su našli neke nove načine komunikacije sa publikom. To su nam, naravno, omogućile društvene mreže. Mogućnosti ima mnogo, a pošto smatram da je onlajn predstavljanje, od velikog značaja u današnjem vremenu, svakako ću i ubuduće raditi na tome. Vrijeme pandemije nametnulo mi je i kao profesoru neke nove načine rada i komunikacije sa djecom. Mislim da smo svi izvukli maksimum iz toga. Zbog viška slobodnog vremena, i djeca su pokazala nove vrste kreativnosti i više interesovanja za umjetnost.

Živana Janjušević

Slični postovi